Ivana Ivošević – matematičarka umjetničkog duha

Kako biste dobili sliku o ekipi koja stoji iza Kitteens projekta odlučili smo vas poznati s curama i to kroz intervjue koje ćemo raditi s njima. Sve cure iz organizacije djele ljubav prema IT-ju i duže vremena se kreću u tom svijetu pa kako bolje saznat kako je biti žena u svijetu IT-ja nego od žena iz prve ruke. Danas vas upoznajemo s Ivanom Ivošević, djevojkom koja od malih nogu gaji ljubav prema matematici i umjetnosti – zanimljiv spoj zar ne? Ivana radi kao profesorica matematike i informatike u III. gimnaziji Osijek, a slobodno vrijeme provodi ne s brojevima nego sa slovima jer čita knjige, a tu i tamo se uputi na neka putovanja kako bi istraživala gradove. S Ivanom smo porazgovarale i pitale je neka od pitanja koja bi, vjerujemo, vas mogla zanimati.
Upoznajte Ivanu!

Ispričaj nam malo o svom trenutnom poslu? Što radiš, čime se baviš itd?
Službeno sam prof. matematike i informatike u III. gimnaziji u Osijeku već, evo, petu godinu.Vrijeme leti! Pripreme za samu nastavu mi uzimaju dosta vremena, trudim se nabaviti opreme za informatiku s kojom se i sama prvi put susrećem pa to zahtjeva puno samostalnog istraživanja. Cjeloživotno učenje u pravom smislu riječi. Volim sudjelovati u raznim projektima vezanima za IT, a posebno mi je drago kada učenike uključim u tako neki event ili kad idemo u posjet nekoj firmi. Kroz volontiranja na takvim projektima upoznala sam puno novih cool ljudi, naučila puno novih stvari i to je nešto što me jednostavno ispunjava. Neslužbeno sam umjetnička duša, obožavam arhitekturu i slikarstvo i putovanja. Oduvijek su me fascinirale građevine i mostovi. Da nisam profa bila bi arhitekt sto posto. I da, voli kuhati i praviti kolače, pogledati koji dobar dokumentarac, obožavam životinje (pogotovo pse), a u planu mi je krenuti na neki fitness trening ili trčati. Planiram to evo dugo već. Uvijek od ponedjeljka.

 

Profesorica si matematika u III. Gimnaziji koliko su doista učenici zainteresirani za matematiku i koliko je ona doista teška? Koji savjet bi dala svim učenicima za lakše savladavanje matematike?
Kako je riječ o matematičkoj gimnaziji koju upisuju učenici kojima ipak matematika „bolje leži“ moram priznati da su dosta zainteresirani. Koliko je doista teška? Hm, teška je ako ju ne radiš,ako ne pitaš što ti nije jasno, ako sam ne istražuješ to što ti nije jasno, ako ne pratiš na nastavi,ako učiš od testa do testa. Moji savjeti su da dobro pratite što nastavnik objašnjava na nastavi i da pitate, puno pitate, nema glupih pitanja. Za sve ostalo tu je Google. Guglajte pojmove koje ne razumijete. Internet je prepun korisnih prezentacija, objašnjenja zadataka, simulacija u nekom programu (Geogebra, Sketchpad) i sl.

Možeš li izdvojiti neki projekt, aplikaciju, stranicu na kojoj si radila i da ti je jako drag i zanimljiv i zbog čega?
Izdvojila bih Pyxie Dust Projekt koji mi je posebno drag jer sam upoznala puno novih ljudi s kojima imam slične interese i s kojima se družim i danas. I izdvojila bih projekt STEM obrazovanje i nove tehnologije na kojem sam sudjelovala sa učenicima iz III. gimnazije. Odabrano je 8 škola iz Hrvatske i 8 škola iz Srbije, projekt je trajao 6 mjeseci. Prvi dio se održao u Istraživačkoj stanici Petnica u Srbiji gdje smo se svi međusobno upoznali i jako sprijateljili.

Kako si započela svoju karijeru?
Završetkom faksa. Zapravo nisam mislila da ću biti profesor jednoga dana. Upisala sam Odjel za matematiku jer mi je matematika oduvijek bila lako shvatljiva ne imajući na umu čime ću se baviti kad diplomiram. U to vrijeme nije bilo puno izbora za diplomski smjer pa sam odabrala matematiku i informatiku. Nisam požalila. Volim svoj posao jako, uživam biti u razredu i raditi s učenicima. Djeca su divna.

Možeš li ukratko opisati svoju radnu atmosferu i ekipu s kojom radiš?
Radna atmosfera je odlična, aktiv matematike i informatike je dosta velik i dobro se slažemo. Uglavnom su to kolegice, nema baš puno muških kolega. Nisam imala neugodnih iskustava, uvijek su mi svi rad pomogli kad sam krenula raditi i na tome sam im jako zahvalna. U zbornici ne provodimo previše vremena, odmor od 5 minuta prođe u trenu. Doslovno uspijemo doći do zbornice, pogledati što ima na oglasnoj ploči i već zvoni za početak novog sata.

Koje su prednosti tvog posla, a koji nedostaci?
Prednost je svakako činjenica da ne radimo na državne praznike i da nam radno vrijeme nije uvijek fiksno, nekad radim od 13h, nekad od 7h. Najviše me smeta kada ljudi govore da mi nastavnici radimo samo 4 sata dnevno npr. što je jako daleko od istine. Istina je da taj dan možda imamo 4 sata u nastavi ali ostatak odradimo kod kuće pripremajući se. Sastavljanje ispita,sastavljanje ispita za ispravak, ispravljanje ispita, pripremanje zadataka za ponavljanje, odabir zadataka za svaki sat, učenje raditi u novom programskom jeziku, učenje raditi s opremom za informatiku uzima puno vremena. Da ne govorim o administraciji, planovima i programima,razredništvu. Ja se ne bih usudila komentirati uopće posao koji nisam radila nikad, nije mi jasno otkud ljudima pravo tako kritizirati. Budi nastavnik tjedan dana pa onda argumentiraj. Najveća prednost je to što se osjećaš ispunjeno, izlazim nasmijana iz škole, djeca su prekrasna i kad osjete da se trudiš, da si tu za njih, da daješ cijelog sebe u taj posao sve se isplati, trud se vrati natrag.Nedostatak je svakako podcjenjenost društva i male plaće unatoč činjenici koliko je visokoobrazovanih osoba u školstvu. Nitko od nas nije ostao u školstvu da bi se obogatio, tu smo zbog djece i zato što volimo svoj posao.

Postoji li neka osoba ili neki događaj koji te usmjerio prema IT-u s obzirom da si dugi niz godina u IT svijetu?
To je svakako Pyxie Dust Projekt koji se 2016. prvi put održao u Osijeku. Radi se o projektu koji je originalno zagrebačka ideja, a za cilj ima potaknuti djevojčice da se bave programiranjem i pronađu svoju budućnost u IT svijetu. Vidjela sam najavu i javila se nekome čiji kontakt sam našla i rekla da bih ja volontirala i bilo kako se uključila. I tako je sve krenulo. Dva dana divnog druženja i učenja novih stvari. Upoznala sam puno ljudi iz OSC što me odvelo do sudjelovanja na još nekim projekatima vezanim za IT kao što su KulenDayz, Mini Maker Faire, IOT Hackaton. Projekt se nastavio i u Zadru gdje sam održala radionicu koju je zamislila Maja Meško (moram ju spomenuti jer je ideja ipak bila njezina, pozdrav Maji :).

Gdje se vidiš u budućnosti?
Uh, tko će to znati. Ne znam što ću raditi ali sigurno će biti vezano za IT i matematiku. I obrazovanje i djecu. Rad s učenicima me ispunjava i veseli. Ako se nekada dogodi da ne budem više uživala radeći posao nastavnika tražit ću drugi posao. Ne želim postati mrzovoljan nastavnik koji se ne trudi i koji će generacijama uništiti volju i želju za učenjem matematike i informatike.

Koji je glavni razlog da se priključiš projektu STEM kitteens?
Bio je to logičan nastavak nakon sudjelovanja na Pyxie Dust Projektu. Jedva sam dočekala da se nešto takvo opet dogodi u Osijeku. Sreća je bila tim veća što smo pokrenuli svoj projekt, osječki proizvod koji ćemo gurati dalje. Nema tog osjećaja koji može opisati izraze lica djevojaka kad nauče nešto novo, kad vide da šarafanje tamo nekih robotića i spajanje žica i pisanje linija koda nije samo za dečke. Nitko se nije učen rodio – izreka je koju često ponavljam. Moraš probati,kako ćeš inače znati uživaš li raditi to ili ne. A nema veće životne tragedije od te da radiš cijeli život posao koji ne voliš. Ne vide se svi u IT svijetu, i to je uredu. Uredu je probati nešto pa reći OK, ne sviđa mi se ovo. Ali ne smiješ odustati dok ne nađeš ono nešto zbog čega ti lice zaiskri i oči zasuze. Projekt Kitteens je tu da pronađe one koji vole STEM i motivira ih da se bave time.Možda si ti rođena plesačica, slikarica, što god u srcu osjećaš. Pronađi posao koji voliš i nećeš morati raditi nijedan dan svog života kaže jedna izreka. Ima nešto u tome.